Približno 5% američkog stanovništva pati od agorafobije, anksioznog poremećaja koji se na grčkom prevodi kao "strah od tržišta". Najbolje ga je zamisliti kao strah od straha ili strah od napada panike na javnom mjestu. Agorafobija je dvostruko učestalija u žena nego u muškaraca i obilježena je intenzivnom tjeskobom tijekom susreta u javnosti, tijekom druženja ili u nepoznatim okruženjima. Utvrđivanje imate li agorafobiju prvi je korak prema pronalasku rješenja.
Koraci
1. dio od 3: Identificiranje javnog ponašanja povezanog s agorafobijom
Korak 1. Obratite pažnju na svoju potrebu za društvom kada ste u javnosti
Ljudima koji imaju agorafobiju često je potrebna pomoć prilikom putovanja na novo mjesto jer se boje izaći sami. Ljudi koji imaju agorafobiju često teško rade samostalno i tješe se prisutnošću prijatelja ili partnera.
Ako pomisao na odlazak u trgovinu po galon mlijeka izaziva tjeskobu, možda ćete patiti od agorafobije
Korak 2. Razmotrite jeste li uspostavili fiksnu rutu
Ljudi koji imaju agorafobiju mogu se bojati odlaska na mjesta koja možda nisu oslobođena okidača koji izazivaju tjeskobu. Netko tko ima agorafobiju može stvoriti "siguran" obrazac kretanja za svakodnevno putovanje, na primjer na posao i s posla.
Ako ste primijetili da se svaki dan vraćate isključivo jednim putem kući i pridržavate se potpuno istih cesta, pješačkih i pješačkih staza jer se bojite isprobati nove, možda ćete doživjeti agorafobiju
Korak 3. Pazite na pad vašeg društvenog života
Ljudi koji imaju agorafobiju često ograničavaju mjesta na koja će ići kako bi smanjili mogućnost susreta s nečim što bi moglo izazvati napad panike. Ljudi koji imaju agorafobiju mogu se osjećati nelagodno pri upoznavanju novih ljudi i pokušati se ograničiti na "sigurnosne zone", poput kuće ili posla. Ako imate agorafobiju, možda ćete primijetiti da se vaš društveni život osjeća ograničenim.
Možda ste, prije nego što ste razvili agorafobiju, osim posla i škole odlazili s prijateljima u bar, na zabave i u kino. Kako je vrijeme prolazilo, možda ste se počeli više brinuti oko napada panike i prestali ste odlaziti na zabave. Zatim, kad je polugodište završilo, niste se ponovno upisali u školu iz straha da ćete na satu imati napad panike. Sada rjeđe viđate prijatelje i provodite što manje vremena na poslu. Ovakvo ponašanje može ukazivati na to da imate agorafobiju
Korak 4. Identificirajte osjećate li strah ili tjeskobu dok ste u velikoj gomili
Osjećate li nedostatak daha u gomili ljudi u trgovačkom centru, na koncertu ili na tržnici? Možda imate agorafobiju ako čak i razmišljanje o velikoj gomili ljudi stvara simptome anksioznosti poput znojnih dlanova, pretjerane zabrinutosti, ubrzanog rada srca i razuđenih misli.
Čak i ako zapravo ne doživite napad panike, strah od napada u društvenoj situaciji također može biti simptom agorafobije
Korak 5. Budite svjesni straha ili tjeskobe u ograničenom prostoru
Simptomi panike povezani s agorafobijom mogu se pojaviti kad se osjećate kao da ne možete pobjeći. Ispitajte svoje osjećaje kada ste u skučenom prostoru. Prolazak kroz tunele u automobilu ili vlaku, vožnja dizalom, autobusom, avionom i vlakom može izazvati simptome panike ili napad panike.
Korak 6. Razmislite o situacijama u kojima ste izgovorili bijeg
Uobičajeno je da se ljudi s agorafobijom boje da ne mogu pobjeći od mjesta ili situacije. Međutim, mogli biste doživjeti sram ili neugodu kad se morate opravdati kako biste pobjegli od situacije. Kako biste prikrili svoj strah, mogli biste se zavarati kako morate odjednom napustiti određenu situaciju ili događaj.
Na primjer, možda doživite agorafobičnu epizodu dok ste na prijateljici s bejzbolom. Umjesto da izrazite tjeskobu u velikoj gomili, svom prijatelju biste mogli reći da morate otići kući kako biste pustili psa. Osim takvih izlika, mogli biste lažirati bolest kako biste izbjegli neugodnu situaciju
Dio 2 od 3: Prepoznavanje osobnih simptoma agorafobije
Korak 1. Pazite na trajnu tjeskobu
Glavna značajka agorafobije je osjećaj tjeskobe zbog situacija i mjesta za koja strahujete da ih nećete moći pobjeći. Kada ste u takvim situacijama (najčešće izvan kuće) možete osjetiti osjećaj straha, kao da će se nešto strašno dogoditi. Sigurno ste imali te osjećaje najmanje šest mjeseci da biste dobili dijagnozu agorafobije.
Neki ljudi također doživljavaju simptome panike ili napade panike u situacijama koje izazivaju tjeskobu. Tijekom napada panike može se osjetiti kombinacija boli u prsima, obamrlosti, vrtoglavice, drhtanja, znojenja, nedostatka daha, mučnine, osjećaja nestvarnosti ili odvojenosti od sebe, osjećaja kao da gubite kontrolu ili poludite, osjećate se kao da umirete ili se osjećate rashlađeno ili vruće
Korak 2. Identificirajte situacije zbog kojih se osjećate strah
Vrste straha koje doživljava netko tko ima agorafobiju prilično su specifične. Da bi se dijagnosticirala agorafobija, DSM-V ukazuje na to da pacijent mora doživjeti strah u dvije ili više od sljedećih situacija:
- biti u velikoj gužvi ili čekati u redu
- biti na otvorenom prostoru, poput tržnice ili parkirališta
- biti u zatvorenom prostoru, poput kafića ili kina
- koristeći javni prijevoz, poput autobusa, vlaka, aviona ili trajekta
- izlazak sam iz kuće
Korak 3. Prepoznajte kada se bojite biti sami
Ako ne volite biti sami jer biste mogli paničariti i osjetiti nedostatak daha, ubrzani rad srca i zbunjene misli koje se javljaju tijekom agorafobnog napada, tada biste mogli imati agorafobiju. Zabilježite sve pojačane osjećaje straha koje osjećate kad ste sami.
Dvije su vrste strahova koje se mogu pojaviti kada su ljudi sami. Jedna vrsta je povezana s agorafobijom. Druga vrsta straha je ona koja se razvija jer je osoba sama i osjeća se podložnom napadu predatora. Ovo nije simptom agorafobije. Ispravno prepoznavanje vlastitih osjećaja važno je za utvrđivanje imaju li agorafobiju
Korak 4. Razmotrite svoje čimbenike rizika za agorafobiju
Žene i osobe mlađe od 35 godina imaju veći rizik od razvoja agorafobije. Ostali čimbenici rizika za agorafobiju uključuju:
- imate drugi poremećaj, poput paničnog poremećaja ili druge vrste fobije
- osjećaj nervoze ili tjeskobe većinu vremena
- prolaziti kroz nešto stresno, poput gubitka roditelja, napada ili zlostavljanja
- imate obiteljsku anamnezu agorafobije (poput krvnog srodnika)
- imajući depresiju
- ima problem sa zloupotrebom supstanci
3. dio 3: Dobivanje pomoći za agorafobiju
Korak 1. Pitajte svog liječnika o lijekovima
Agorafobiju ne treba liječiti samo lijekovima, ali kombiniranje lijekova s terapijom može pomoći. Uobičajeni lijekovi koji se koriste za liječenje agorafobije uključuju:
- Antidepresivi. Antidepresivi selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), poput paroksetina i fluoksetina, mogu pomoći ako imate napade panike zajedno s agorafobijom. Druge mogućnosti uključuju triciklične antidepresive i inhibitore MAOI.
- Lijekovi protiv anksioznosti. Lijekovi poput benzodiazepina mogu izazvati osjećaj smirenosti u kratkoj količini vezanosti, ali ti lijekovi mogu izazvati ovisnost. Stoga je najbolje ograničiti uporabu ovih lijekova na hitne situacije, primjerice tijekom napada panike.
Korak 2. Prisustvujte terapiji
Kognitivna bihevioralna terapija (CBT) najučinkovitiji je oblik liječenja agorafobije. Ova tehnika miješa kognitivnu terapiju (koja naglašava da određeni načini razmišljanja dovode do određenih mentalnih bolesti) s bihevioralnom terapijom (koja naglašava sposobnost pojedinca da promijeni ponašanje koje je po njega štetno).
- Učinkovit CBT režim će se provoditi kroz nekoliko tjedana u sesijama od po 50 minuta. Vaš će vas savjetnik provesti kroz iskustvo agorafobije u određenom tjednu, a od vas će se tražiti da analizirate svoje obrasce uma i djelovanja.
- Na kraju će se od vas tražiti da se izložite postupno izazovnijim razinama društvenog angažmana kako biste odagnali osjećaje i misli koje vaša agorafobija potiče. Prvo biste mogli otići na tržnicu na 15 minuta, zatim 30 minuta, pa sat vremena, i tako sve dok se niste pravilno ponovno priviknuli na društvene situacije.
Korak 3. Vježbajte svoj um
Agorafobija je rezultat vašeg mozga koji vam govori nešto što nije istina: "Zarobljeni ste", "Ovdje niste sigurni" ili "Ne trebate vjerovati nikome." Mijenjajući i aktivno odbacujući svoje zablude, možete se naučiti nositi s agorafobijom. Prvi korak prema prekvalifikaciji je prepoznati da vam je um poremećen i da su misli ili signali koje primate lažni.
Na primjer, kada vam mozak kaže da poludite jer je u blizini opasnost, prikupite dodatne informacije. Razmislite o prethodnim napadima panike koje ste imali i zapamtite da ste ih preživjeli i izdržali bez trajnih ozljeda ili smrti (uobičajen strah među ljudima koji imaju agorafobiju)
Korak 4. Koristite strategije suočavanja koje ne izbjegavate
Strategije suočavanja koje ne izbjegavate (izloženost) prisiljavaju vas da se suočite sa situacijama koje se osjećaju prijetećim. Kako biste se oslobodili straha u situacijama koje vam trenutno izazivaju tjeskobu, morat ćete ih iskusiti iz prve ruke. Tek nakon što prođete kroz plamen straha, možete izroniti, poput Phoenixa, osvježeni i mentalno cjeloviti.
- Na primjer, ako osjetite ili se bojite da ćete doći do panike kada idete na utakmicu bejzbola, pokušajte otići na lokalnu utakmicu male ili manje lige na oko 15 do 20 minuta. Postupno ga pojačavajte, idućoj utakmici idete 30 do 40 minuta, zatim 60 do 70 minuta i tako dalje. Na kraju, onda prijeđite na odlazak na utakmicu prve lige na nekoliko izmjena
- Budite iskreni prema sebi u pogledu svoje udobnosti. Vaš cilj ne bi trebao biti izazivanje agorafobičnog napada panike, već identificiranje okidača koji dovodi do napada, a da ga zapravo nemate. Nemojte žuriti s procesom izlažući se prevelikom okidaču prerano. Koračajte i vodite dnevnik o tome kako se osjećate nakon svake izloženosti kako biste mjerili svoj napredak.
