Osjećate li se ikada kao da trebate nekoga za razgovor osim prijatelja ili člana obitelji? Terapeut može biti od pomoći za mnoge probleme, poput borbe s nasiljem, obiteljskih problema, pa čak i akademskih problema. Kad ste tinejdžer, može biti teško pronaći terapeuta, stoga prvo istražite svoje mogućnosti i pogledajte s kim možete razgovarati. Zatražite pomoć odrasle osobe u pronalaženju terapeuta i dobivanju potrebne pomoći. Razgovarajte s roditeljima o tome što vam treba i kako vam mogu pomoći. Konačno, kad budete spremni posjetiti terapeuta, istražite i pronađite onu s kojom se osjećate ugodno razgovarati.
Koraci
1. dio od 3: Razgovor sa svojim roditeljem/skrbnikom
Korak 1. Otvorite raspravu
Često je najteži dio otvaranja roditeljima početak razgovora. Odvojite malo vremena i odlučite što želite reći. Možda biste čak htjeli zapisati svoje misli kako biste ih mogli jasno prenijeti. Kad budete spremni za razgovor, pobrinite se da vi i roditelj ili skrbnik imate vremena za razgovor, a da ne žurite s nečim drugim. Smanjite smetnje kako biste se svi mogli usredotočiti na raspravu.
Kad budete spremni za razgovor, otvorite nešto poput: "Moram vam reći o tome što se sa mnom događa jer vas želim držati u kutiji. Borim se i mislim da bi mi terapeut mogao pomoći."
Korak 2. Razgovarajte o svojim brigama
Obavijestite svoje roditelje što se događa s vama. Ako se osjećate depresivno, recite to. Ako se borite sa tjeskobom, budite dovoljno hrabri da to priznate. Možda mislite da imate ADHD ili se akademski borite. Ako se vaši roditelji razvode ili vas maltretiraju u školi, to može imati veliki utjecaj na vas i teško se snalazite sami. Otvorenost s roditeljima može im otkriti kako ste i otvoriti linije komunikacije.
Na primjer, recite: „Škola je bila jako teška jer me maltretiraju. Volio bih da nije toliko utjecao na mene, ali djeluje i mislim da sam depresivan.”
Korak 3. Recite što vam treba
Reci svojim roditeljima što ti treba, općenito i od njih samih. Zamolite ih da vide terapeuta, recite to. Ako tražite ideje, recite i to. Na primjer, ako želite posjetiti terapeuta i za to vam je potrebno osiguranje roditelja, podnesite zahtjev. Budite razumni i shvatite da je vaš zahtjev valjan i važan za vas.
Na primjer, možete reći: "Želim razgovarati s terapeutom, a znam da to znači da vas moram zamoliti da upotrijebite osiguranje kako biste to platili."
Korak 4. Zatražite podršku
Zamolite roditelje da vas podrže u borbama kroz koje prolazite i u posjetu terapeutu. Neki roditelji mogu vidjeti gledanje terapeuta kao odustajanje ili nedovoljnu snagu sami. Ako vaši roditelji ovako reagiraju, ne gubite nadu. Podijelite zašto želite pomoć i prepoznajte da je traženje pomoći znak snage, a ne poraza.
Ako su vaši roditelji skeptični ili uznemireni, recite: „Znam da je ovo čudno, ali dajte mu priliku. Želim pomoć i želim vašu podršku.”
2. dio od 3: Posjet terapeutu
Korak 1. Potražite terapeuta
Ako ste spremni pronaći terapeuta, započnite potragu za nekim u svojoj blizini. Internet nudi nekoliko načina da pronađete terapeuta u vašoj blizini koji je kvalificiran i može vam pomoći. Također možete pitati svoje prijatelje ili obitelj za preporuku. Na primjer, prijatelj može posjetiti terapeuta i reći lijepe stvari o njima. Potražite nekoga tko je specijaliziran za rad s tinejdžerima.
- Odlučite je li vam spol terapeuta bitan. Možda biste htjeli vidjeti muškarca ili ženu, ovisno o vašim željama i pitanjima o kojima želite razgovarati.
- Potražite nekoga tko je pokriven planom osiguranja vaše obitelji ili prihvaća pacijente na "kliznoj ljestvici". To znači da oni nude svoje sesije na temelju onoga što si možete priuštiti.
- Zatražite preporuke od svog školskog savjetnika. Obično su povezani s terapeutima koji su obučeni za rad s tinejdžerima i obiteljima.
Korak 2. Uputite telefonski poziv
Kad pronađete jednog terapeuta (ili možda nekoliko terapeuta) koji vas zanima, nazovite ih. Zatražite izravno razgovaranje s njima i zabilježite kako se osjećate razgovarajući s njima. Kad razgovor završi, primijetite jeste li se osjećali ugodno razgovarati s njima i želite li s njima izgraditi terapijski odnos.
- Postavljajte sva pitanja koja biste mogli imati. Na primjer, ako ste depresivni, pitajte ih rade li s tinejdžerskom depresijom.
- Neki terapeuti mogli bi vam ponuditi susret i dobrodošlicu gdje ih možete upoznati 30 minuta i vidjeti smatrate li da vam odgovaraju. Nikad ne boli pitati!
Korak 3. Idite na prvu probnu posjetu
Za prvi sastanak htjet ćete procijeniti stručnjaka kako biste provjerili izgleda li vam dobro. Pitajte o svjetonazoru stručnjaka i kako oni vide terapiju. Rade li često s tinejdžerima? Saznajte osjeća li vam se ta osoba ispravno i želite li se vratiti i ponovno je vidjeti. Većina prvih pregleda služi kao unos, a terapeut će prikupiti podatke o vama i s vama stvoriti plan za postizanje vaših terapijskih ciljeva.
- Važno je pronaći terapeuta s kojim se povezujete i kome smatrate da možete vjerovati. Postići ćete veći napredak i imati bolji terapeutski ishod ako možete biti otvoreni i pošteni. Ne dopustite da vas jedno loše iskustvo odvrati od pokušaja terapije.
- Pitajte terapeuta koje će detalje vaših sesija podijeliti s vašim roditeljima, ako ih ima. Pogotovo ako ste stariji od 18 godina, vaš terapeut ne mora otkrivati detalje vaših interakcija.
- Ako se osjećate ugodno i mislite da vam mogu pomoći, zakažite drugi termin.
Korak 4. Posjetite stručnjaka koliko god trebate ili možete priuštiti
U idealnom slučaju, dobro je posjetiti stručnjaka za mentalno zdravlje tjedno ili češće ako imate vrlo ozbiljnih problema. Možda ćete trebati samo nekoliko sesija da naučite neke korisne strategije suočavanja, ili ako ustanovite da terapija ima pozitivan utjecaj na vaš život, možda ćete htjeti nastaviti dugoročno.
- Ako imate problema s novcem, razmislite o odlasku pripravnika. Često imaju snižene cijene, ali ipak nude kvalitetne usluge.
- Unaprijed pitajte svog terapeuta otprilike koliko sesija misli da će trebati da se vidi napredak. Mogu vam dati ideju koliko dugo možete očekivati da će liječenje trajati.
- Neke zajednice imaju besplatne savjete za tinejdžere. Zamolite školskog savjetnika da vam pomogne u povezivanju sa svim raspoloživim resursima ako je problem u novcu.
Dio 3 od 3: Dobivanje vanjske pomoći i podrške
Korak 1. Potražite podršku od druge odrasle osobe
Možda se nećete osjećati ugodno razgovarati s roditeljima ili starateljima ili biste htjeli prvo razgovarati s nekim drugim. Možete se povjeriti učitelju, treneru, duhovnom mentoru ili rođaku. Pronađite nekoga kome vjerujete i recite mu što se događa. Možda biste htjeli i podršku druge odrasle osobe ako razgovarate s roditeljima.
Otvaranje nekome dobar je prvi korak. Mogu vam pomoći u razgovoru s roditeljima, pronaći terapeuta ili vam pomoći u poduzimanju koraka za napredovanje
Korak 2. Posjetite školskog savjetnika
Većina srednjih i srednjih škola ima školske savjetnike koji su dostupni za razgovor. Oni vam mogu pomoći u rješavanju vaših problema i pomoći vam da se orijentirate što dalje učiniti. Lijepo kod odlaska kod školskog savjetnika je to što s njima možete razgovarati tijekom školskih sati. Možda ćete morati zakazati termin ili ćete moći ući.
Odlazak kod školskog savjetnika odlično je mjesto za početak. Ako vam je potrebna dodatna pomoć, mogu vas uputiti terapeutu ili nekome drugome za razgovor izvan škole
Korak 3. Idite u svoje sveučilišno savjetovalište
Ako ste upisani na sveučilište ili fakultet, mnogi kampusi nude besplatne ili jeftine terapijske sesije koje su povjerljive. To su redovne terapijske sesije s obučenim terapeutima. Mogu vam pomoći u rješavanju više problema mentalnog i emocionalnog zdravlja, poput raskida, obiteljskih problema, akademskih problema i dijagnoza mentalnog zdravlja.
- Jedna od prednosti odlaska u sveučilišno savjetovalište je vaša privatnost, jer svoje iskustvo savjetovanja ne morate dijeliti sa svojim prijateljima ili obitelji.
- Većina sveučilišnih savjetovališta fokusirana je na kratkotrajnu terapiju i ima politiku o broju sesija koje mogu pružiti. Ako je potrebno, većina vas može uputiti terapeutu u zajednici radi nastavka liječenja.
Korak 4. Budite iskreni u pogledu samoozljeđivanja
Često se ljudi samoozljeđuju kao način nošenja s emocionalnom boli, a to može biti bilo što što namjerno povrijedi vaše tijelo. To može biti šišanje (upotrebom britvice po koži), štipanje sebe, opekotine (cigaretama, upaljačima ili plamenom), čupanje kose, lomljenje kostiju ili stvaranje modrica. Terapija može biti od pomoći u prevladavanju ovih teških emocija i iskustava.
Recite: „Teško se snalazim i povrijedio sam sebe. Trebam pomoć jer ne mogu to učiniti sama, a da se ne ozlijedim.”
Korak 5. Recite nešto ako se osjećate suicidalno
Ako se osjećate suicidalno, recite to nekome. Bilo da to kažete savjetniku, roditelju, prijatelju ili učitelju, važno je da obavijestite nekoga o tome što mislite i osjećate. Ne morate patiti sami.
